Donosimo čiste i netekanute dojmove našeg tajnika Zvonimira s njegovog pothvata...

''Je ubijanje....al ne bi vjerovali da i to ima nekog gušta....ak si mazohist......da draž svemu.....gle ovu rutu nemreš voziti dionicama po cca 100 km....dosadno.....a i kaj bi delal cijeli dan.....
Pa nakom malog spavanca i uploudanja fotki... da i nešto napišem.....

Sama ideja nastala je za vrijeme povratka sa ture iz Iloka.....zašto ne otići i na jug Hrvatske...al u što kraćem roku...nakon što je isključena varijanta za jedan dan  , ostala je ova za dva dana.....
Lagane logističke pripreme počele su čeprkanjem po bikemapu.net, ovom forumu, bikeru.....da otprilike smislim neku "najbližu rutu"....i nakon više varijanti, ispala je ova....sastavljena od odprilike dva slična dana, koja su se na kraju pokazala različita, drugi dan puno teži, naravno.....
Budući da sam se sam upustio u ovu avanturu, sam polazak je ovisio o tome kak mi puhne, i puhnulo mi....vidjevši da postoji Samoborčekov bus koji polazi svaku večer u 22:00 iz Dubrovnika, na pamet mi je pala ideja da ga iskoristim za povrata, s obzirom da je godišnji opustošio novčanik, nije bilo previše vremena i novaca za uživanje....kako je isti autoprijevoznik sponzor kluba za DH utrku, sjetio sam se da bi ih trebalo žicat kartu, koja me je na kraju čekala.....ali samim time sam si nametnu i time limit za drugi dan, koji na kraju ipak nije prekoračen.....

Prvi dan : Skužio sam da na takve ture treba krenuti što ranije ujutro, odnosno po mrklom mraku, veći dio ove dionice sam vozio prije tri godine, tako da sam znao što me čeka, osim završnog uspona iz Gračaca prema Kninu....
Prolazni pljusak me budi malo poslije 1:00, a kako prije ovakvih vožnji i baš nešto ne spavam, to je bilo to....malo čeprkanje po vremenskim portalima, odluka pada, spremanje i polazak u 02:30....klasični uspon iz Samobora preko Galgova do stare karlovačke u Klinča Selu, vožnja u komadu kroz Jasku do Karlovca ( 04:00 )....prvo kraće zaustavljanje.....nastavak prema Slunju, moram priznati da vožnja noću ima posebnu draž, ali i malo je sablasna....a i koncentracija je povećana, čuvajte se pasa..... u komadu dolazim do Slunja taman u svitanje ( 06:30 ), pada prvo slikanje, obilazak pekarnice, dućana, lagani gablec i odmor....kazaljka pokazuje prijeđenih 100 km....
Tada počinju " lagani " usponi prema Plitvičkim jezerima...slikanje, nastavak dalje....promet postaje gušći, oprez veći....spust u Korenicu oko 09:30, pozdrav sa medvjedima, koji su poprilično narasli od prije tri godine, kad su bili bebači......kratki predah, gablec, točenje vode....sunce dobiva borbu sa oblacima, i pokazuje se, što znači da počinje peći....
Iskreno nakon Korenice, meni jako dosadni i zamorni djelovi, malo gore, malo dole, i većinom ravno, asfalt se zagrijava, nigdje žive duše, priroda i nje nešto.....imam još zalihe tekućine, koja se cijelo vrijeme kretala oko cca 2,5 litre, tako da odlučujem malo riskirati i ispraviti pogrešku od zadnje vožnje, ne penjati se na Udbinu, nego se prešvercati brzom cestom koja vodi prema autoputu, kojih 5 kilometara, i onda standardno prema Bruvnu, i Gračacu.....
U Gračac stižem u 13:00, jako zadovoljan, slijedi sat i pol odmora, točenje goriva u sebe, sunce je zapeklo, sigurno preko 35 °, slijedi taj završni uspon prema Kninu.....napričali mi svašta o njemu....al nakraju i nije nešto, sa samo jednim kraćim stajanjem u hladu, uspijevam ga savladat....lijepi pogled na spust, slikanje, i juriš.....da ne bi sve bilo super, pobrnula se zadnja zračnica negdje na pola spusta, loša cesta ostavila je danak, bisage malo otežavaju zamjenu, al uspijevam, kako se običnom malom ručnom pumpom i ne može nešto nanapumpati guma, slijedi jako opreznih 30- tak kilometara prema Kninu, usput pitam dva vozača za nožnu pumpu za dopumpati na cca 5.5 bara....nemam sreće, u zaseocima Knina nema živog pesa....koma....
Al poslužila me do cilja, dolazak u 17:30, puno prije očekivanja, nalazim pumpu i par rezervnih zračnica, brzopotezne dvije žuje za nagradu, slikanje sa imenjakom...odlazak do " Tri lovca ", smještaja, za koji kasnije shvaćam zašto je bio samo 100 kuna, restoran je smješten uz cestu za Split, soba gleda prema cesti, nema spavanja....ne pomažu ni čepići. Tamo srećem jedinog biciklist taj dan, stariji majstor iz Austrije, veli da je 3 tjedna na godišnjem, pa se vozi malo, sam, vožnja taj dan mu je iznosila 80 km, nije mi se mogao načuditi....klopa i žuja u gradu, lagana regeneracija i nuspjeli pokušaj spavanja....
Po mojoj sigmi to je ovak bilo : 271 kilometar......11 sati 11 minuta čiste vožnje, što daje prosijek od 24,21 km/h, sa najvećom brzinom od 68,72 km/h ......bikemap kaže nekih 2410 metara uspona, valjda.....

Dan drugi : pokret u 03:30, a tak bi nastavio spavati.....odmah za start ospon od nekih 15 kilometara sa kraćim prekidima, mrak, pustoš, biježanje od par pasa....koma, kakav početak....oko 05:00 spuštam se u Vrliku, vožnja uz Peručko jezero, uz pogled na impresivnu Dinaru....taman sviće kod kraja jezera, pa slijedi fotka.....uz pjesmu "Usne vrele višnje" jurim kroz Hrvace....u Sinju sam u 06:30....pri veći odmor, gablec, tankanje, slikanje....počinje gust promet....nastavak prema Trilju, gdje se odvajam za Bisko, na prijevoju slikam Dinaru iza seba, Mosor ispred i Cetinu ispod.....cesta je prazna, usponi se izmjenju sa spustevima, koji završavaju u Blatu n/c na 70-tak metara nadmorske visine, u koji stižem oko 09:00....malo mjseto, jeftin dućan, super plaža na rijeci, kou iskorištavam za odmor i kupanje, uf što je hladna, al paše.....nakon odmora i prijašnjeg spusta, naravno slijedi uspon, sunce počinje peći ....uz kraće stanke u hladu penjem se u Šestanovac, gdje počinje impresivno Biokovo....slikanje i pogled u daljinu prema usponu....u Zagvozd stižem oko 11:30, zaliha vode ima još dovoljno, koje su na kraju jedva izdržale, jer prelaskom preko autoputa slijedi proboj usponom preko biokova tkz. Napoleonovim putem, sunce u svom najvećem izdanju, asfalt, uspon, psiha počinje raditi, ali i to izdržavam....zadovoljsto je kad se vidi spust prema Vrgorcu, koji nikako da dođe...nigdje ljudi, auta još manje, vrućina se nastavlja i napokon nailazim na izvor uz cestu, odmor, točenje vode....slijedi za mene iritantni uspon za Vrgorac, promet se pojačava, snaga opada....u Vrgorcu (14:00) odmor u hlau s još hladnijom žujom, naporan put počinje ostavljati posljedice, lagano padanje....al srećom slijedi spust prema Metkoviću, i ravniji dio pred samim gradom, odmor u birtiji, punjenje vode, i spremanje prema Opuzenu, puše jak vjetar, i to narav no u prsa, koji ubija u pojam, sa par zaustavljanja dolazim do Opuzena, nakon kojeg slijedi što drugo nego uspon, prema GP Klek i Neumu.....psihička i fizčka snaga je na izmaku, promet se iritantno pojačava, usponi i spustevi se izmjenjuju, čak mi je promaklo fotkanje prvog pogleda na more i Pelješac, koncentracija je u velikom padu....uspijevam se dovući do Neuma, opskrba u dućanu, kalkuliranje s vremenom za dolazak u Dubrovnik do potrebnih 22:00...biti će na knap. Slijedi izmjena zavoja, uspona , spusteva....svaki kilometar je ko godina, stvarno snaga na izmaku, stopala pucaju po šavovima....uspijevam slikati zalazak sunca, negdje kod Slanog, što znači da slijedi završnih 30-tak kilometara vožnje po mraku....gust promet, koncentracija na izmaku, više ni ne znam od kud mi snaga, uvala za uvalom....i napokon, spust na most, jedna fotka, 21:00.....brzi odlazak do autobusnog kolodvora, rastavljanje bajka, umivanje u WC-u, utov ar, piva....i odlazak natrag, i to 9- satni, mislim da me to više iscrpilo nego bajk , spavat u busu ne mogu, tak da je uslijedilo mrcvarenje uz povremena stajanja....pokušavam se prisjetiti puta za dole, al mozak ne funkcionira...dolazak u 07:00 u Zagreb, al dečki se peljaju do garaže u Samoboru, odmah mi je lakše kad vidim svoje brege....hvala puno Samoborčeku na sponzoriranju prijevoza natrag i Tomici Instruktoru na tehničkim stvarima, Zeki na bisagama.....

To je to.....ne pokušavajte to kod kuće....
Kaj dalje...''