Ova, sad već tradicionalana vožnja, održava se u spomen na trojicu tada maturanata. Erik Alexander, Mirko Bothe i Mirko Kleščić - kasnije ljekarnik samoborski - krenuli su ljeta 1887. godine na dugi put biciklima s visokim prvim kotačem i tvrdim gumama. Vozili su iz Zagreba kroz Karlovac, Delnice, Bakar, Rijeku i Opatiju, zatim Istrom do Trsta, gdje su bili srdačno primljeni od tamošnjeg "Veloce Cluba Triestino". Vratili su se kroz Postojnu, Ljubljanu i Krško u Zagreb. Put je trajao mjesec dana, izazvavši brojna iznenađenja, doživljaje i avanture. Tri godine kasnije biciklisti su ponovili to putovanje, no ovoga puta vozili su do Venecije! Ti su sportski podvizi dali poticaj da se 1893. godine osnuje i u Samoboru biciklistilčko društvo čija su pravila, uz Kleščićev bicikl, sačuvana u športskoj zbirci Samoborskog muzeja.

Stotinjak godina kasnije članovi BBK Šišmiš Samobor, točnije, njegova prva generacija, samim time i osnivači modernog kluba, ovakvog kakvog ga danas poznajemo, na čelu sa svestranim sportašem i zaljubljenikom u prirodu, legendarnim Romanom Vukovićem - Tajom, došli su na ideju da istu tu relaciju, malo izmijenjene rute, s puno modernijim biciklima, odvoze u jednom danu. To je 255 kilometra, sa oko 3500 metara visinske razlike, odnosno uspona.

Sama ruta se satoji od starta sa Trga kralja Tomislava u Samoboru, uspona na Plešivicu preko Poljanica, spusta u Jastrebarsko, nastavka starom cestom do Karlovca, pa preko Vukove Gorice, Severina na Kupi, Skrada, Delnica, Gornjeg Jelenja, i spusta na Grobnik, do samog ulaska u Rijeku. Tamo se preko Čavala, Sošona, odvajamo cestom prema Rupi i graničnom prelazu Pasjak. Slijedi 30- tak kilometara kroz Sloveniju, i lijepi završni spust u Trst.

U ovih 8 godina samu vožnju odvozilo je 50 - tak članova, simpatizera, i prijatelja kluba, običnih rekreativaca, vrhunskih sportaša. Isto tako i članovi dvoje prijateljskih klubova, BK Ciklus iz Zagreba i Kluba koturaša Jastrebarsko.  Neki u cijelosti, neki samo njezine pojedine dijelove. I svi se slažu da je to jedno veliko iskustvo borbe duha sa tijelom. Treba napomenuti da vozači imaju pratnju u obliku kombija, auta, tako da u svakome trenutku mogu doći do pomoći, hrane, vode, a ako treba i sjesti u njega. Tradicionalno, vožnja se odvija oko prvog vikenda u 9. mjesecu, počevši u subotu oko 04:00 ujutro, a sam dolazak u Trst očekuje se oko 19:00 sati isti dan. Slijedi spremanje bicikala, slikanje u Trstu, i odlazak prema Istri, gdje već zadnjih par godina noćimo oko jame Baradine kod Tara. Povratak je u nedjelju, sa kupanjem u Poreču, obilaskom Istre, Gorskog Kotara, i uživanja u njihovim prirodnim, kulturnim i gastronomskim bogatstvima.