free sex movie
free sex videos
free porn films
best porn videos
free pornography
free sex cams
free video porn
free sex porn
best free porn sites
free porn online

Filip četvrti na Class 1 utrci u Poljskoj

Written by Luka.

Filip_2_smallOvoga vikenda, točnije u subotu, 18.09.2010. Hrvatska MTB brdsko biciklistička reprezentacija nastupila je na vrlo jakoj UCI Class 1 utrci u gradiću Szczawno Zdroj na jugozapadu Poljske. U sastavu reprezentacije bio je i najbolji samoborski biciklist, devetnaestogodišnji Filip Turk. Utrku je obilježila vrhunska organizacija, gotovo na razini Svjetskog kupa, ali ipak s nekim nama smješnim propustima (nije bilo medalja za prva tri natjecatelja niti novčanih nagrada). Utrku inače organizira Langteam, tvrtka u vlasništvu bivšeg poljskog biciklista Czeslawa Langa, koja inače osim MTB utrka organizira i UCI Pro Tour utrku – Tour de Pologne

 

U sastavu reprezentacije ovoga puta su bili:

Simčić Đani (BGK Tuškanac) – Elite Men

Božac Iva (BK MTB Istra Pazin)- Elite Women

Sirotić Sanjin (BK Buzet) – Under 23

Turk Filip (BBK Šišmiš Samobor) – Under 23

Robi Šujević (BBK Istra Bike) – Juniori

Josip Rumac (BGK Tuškanac) – Kadeti

Jedina djevojka, Iva Božac, nije imala mnogo šanse protiv poljakinje – svjetske prvakinje – Maje Włoszczowske te je utrku završila na 15om mjestu.

Nakon nje na odličnu stazu izašli su kadeti i juniori. Josip Rumac je u kategoriji kadeta ostvario fenomenalan rezultat – drugo mjesto! Pobjedu je odnio domaći vozač Czapla Michal. Robi Šujeviće je u utrci juniora također ostvario odličan rezultat – četvrto mjesto. Malo je nedostajalo za podij.

Vrhunac dana bila je utrka Seniora (Elite) i vozača od 23 godine. U vrlo jakoj konkurenciji seniora nastupio je Đani Simčić i osvojio vrlo dobro deseto mjesto.

U također jakoj konkurenciji do 23 godine nastupili su Sanjin Sirotić i Filip Turk. Sanjin je utrku završio na devetom mjestu dok je Filipu malo nedostajalo za postolje te je na kraju bio odličan – četvrti.

Ovako je na odličan način završena sezona, kako za Filipa tako i za ostale reprezentativce. Sljedi mali odmor i vrlo brzo pripreme za novu sezonu u kojoj očekujemo novi napredak za Filipa. Posjet Poljskoj donio je, osim dobrog rezultata, i nova saznanja o mogućnostima treninga i treniranja koja ćemo pokušati primjeniti u nadolazećoj sezoni.

Više slika na linku...

Još jedno bicikliranje do Trsta u jednom danu

Written by Luka.

Izvještaj našeg Tajnika sa ovogodišnje vožnje do Trsta u jednom danu...

8. Samobor - Trst  2010.
 
imii1_smallDogodio se 4. i 5. 9. 2010., tradicionalno kao prvi vikend u 9. mjesecu, al ipak ovisno o MTB sezoni utrka. Ove godine bio je malo manji odaziv, pa na put kreću šestorica vozača sa tročlanom pratnjom u kombiju i autu. Filip, Mario C., Mario B., Luka, Hrvoje i ja, a u pratnji Darko, Sunčica i Sandra. Vremenske prilike bile su gotovo idealne, što je za takav tip vožnje jako važno, temperatura od jutarnjih 10 tak do dnevnih 25°C, bez kiše.Start je bio u 04:00 sa trga, zgrijavanje počinje usponom preko Ruda i Braslovja, al ubrzo se hladimo spustom preko Plešivice u Jasku. Noćnu vožnju nastavljamo starom karlovačkom, sa prvim većim stajanjem kod Karlovca oko 06:00, gdje se i razdanjuje...
Do tada skoro kompaktna ekipa, i početkom prvih uspona kod Duge Rese, počinje se razdvajati u dvije grupe, "mali" Mario, Hrvoje i ja, sa svojim bolnim koljenom, koji nisam 100% zaliječio od puta u Dubrovnik, počinjemo kaskati za prvom ekipom. Zaostatak se diže na 30- tak minuta do Severina na Kupi, gdje slijedi lagani gablec i regeneracija. 16-togodišnji Mario odustaje nakon slijeda uspona, ipak je to njemu prva ozbiljnija duža vožnja, i njegovo vrijeme tek slijedi. Dečki voze dalje, a ja i Hrvoje opet zaostajemo do Skrada. Tamo odustaje i Hrvoje, jer uviđamo da tim tempom nećemo stići u očekivano vrijeme u Trst. Ja sa svojim bolnim koljenom ne odustajem i nastavljam dalje do Delnica, gdje slijedi jednosatni odmor, ručak, oporavak. U 12:00, nastavlja nas četvero, prema psihološkoj granici, Gornjem Jelenju, nakon kojeg slijedi prekrasni spust na Grobnik. Već je lakše. Kroz Čavle i okolnih naselja dolazimo do još jednog testa, uspona od tri kolometara do Sošona, svima osim Filipu, snaga pomalo opada, vozimo dalje. Izmjenom ubijajućih uspona i spusteva dolazimo do Rupa, gdje se oporavljamo u lokalnom kafiću u obliku hmelnjh pripravaka, i pripremamo na zadnji ozbiljniji uspon prema GP Pasjaku. Zvone_na_biciklu_smallTu odustaje, zbog bolova u koljenu, i Luka, šteta, tako blizu. Filip, Mario i ja nastavljamo. Uspon je savladan, slijedi 30- tak kilometara brze vožnje kroz Sloveniju, koljeno popušta, tako da je i vožnja ugodnija.
Pojavljivanje talijanske granice izmamljuje smiješak, jer znamo što slijedi, završni spust u Trst, i olakšanje sa spoznajom da smo uspješno završili vožnju. Osobno, meni, već po šesti put, a zbog samih fizičkih problema, i najteži. Okupljanje sa pratnjom na obali mora, i ovaj put, olakšano spremanje bicikala, u sponzorski berlingo. Puno hvala Miltonia. 
Slikanje, i odlazak, isto tako uspiješno, jer svaki put do sada, izlazili smo drugim putem iz Trsta, koji je ponekad znao potrajati i par sati. Dolazak kod jame Baradine oko 21:00, isto tako puno hvala gazdi, podizanje šatora, opuštajuća večera uz prepričavanje dojmova, spavanje. Ujutro buđenje uz kompanjona, magarca Tonija....
Doručak, spremanje, kupanje u Poreču zamijenjeno je obilaskom Motovuna, Buzeta, finim ručkom kod Lupoglava, šetnjom park šumom Golubinjak, i završnom rundom na Poljanicama.
Malo ali slatko....odnosno, samo troje ljudi je uspiješno odvozilo vožnju, ali samim time i lijepše.

Dogodine, nadam se u većem broju...
 


Zvonimir Knežević
BBK Šišmiš Samobor

Kad neće nitko...ajde opet ja...

Written by Luka.

...ili izvještaj sa utrke u Karlovcu by Tajnik:

Helena_Bartol_smallOve nedjelje u Karlovcu je održana posljednja utrka MTB Kupa Hrvatske koja se ujedno bodovala i za svjetske bodove. Na već dobro poznatoj stazi kod starog grada Dubovca, koja je tehnički i fizički vrlo zahtjevna, i sa ove godine malo dorađenim startom u obliku prologa, dugačkog 1500 metara, kojeg odlikuje vrlo strmi asfaltni uspon prema starom gradu i onda ulazak,isto tako strmim zemljanim spustom, u standardni krug. Samu stazu dodatno je otežala i kiša, koja je padala dan prije.

Na utrci je nastupilo 10 članova BBK Šišmiš Samobor, i isto toliko roditelja i navijača. Standardno, prvi su nastupili najmlađi natjecatelji, Helena i Bartol hrabro su se, kao i cijele sezone, borili sa starijim kolegama u kategoriji Početnici U13.  Najvažnije je da su uspješno završili utrku, za njih je to prva sezona, i skupljanje iskustva.
Prvu utrku u velikome krugu, nastavili su kadeti. Za Maria Cepaka, Luku Bajića, Luku Kralja i Krunu Runtasa, ipak je prejak vozač BGK Tuškanca Josip Rumac, i sve ih prelazi za dva ili tri kruga. Potrebno je još puno rada i treniranja za neki ozbiljniji rezultat.

U kategoriji Sport nastupa skoro zaboravljeni Marko Trnar, koji je imao poteškoća i padova, i završava na 18. mjestu. U brojem krugova istoj kategoriji, Master A, koja se i zajedno boduje, nastupio je stari lisac Krunoslav Husta, i dobrom vožnjom osvaja 8. poziciju.

U zadnjoj utrci dana, nastupaju i najjače kategorije, koje se boduju za UCI C2 bodove. Nastupili su brat i sestra Turk. Ana, u kategoriji Elite W, nije imala sreće, i po treći put ju je dočekala mokra staza, a ona ipak nema dovoljno tehničkog iskustva za takve uvijete. To je rezultiralo i jakim grčevima u nogama, koji su je primorali na odustajanje, nažalost. A bila je to prilika za osvajanje svjetskih bodova. Pobjedu odnosi Wiedner Stephanie iz Rad Team Kamtena, ispred najbolje domaće vozačice Andreje Kiršić iz BK MTB Istra - Pazina.

Filip je u svojoj kategoriji U23, koja se boduje zajedno sa Elite M, i u kojoj je nastupilo najviše stranaca, Čeha, Slovenaca, Austrijanaca, Srba i najboljih domaćih vozača, vodio iznimno tešku borbu, što sa stazom, što sa svojim nogama. Opet je doživio nekoliko jakoh padova, al na sreću nastavlja utrku, i uspijeva završiti na 10. mjestu ukupno i 5. mjestu u kategoriji U23, što je bilo dovoljno i za osvajanje jednog svjetskog boda. Ukupno je završio i kao drugi Hrvat, iza Đanija Simčića iz BGK Tuškanca koji zauzima ukupno 5. mjesto. Pobjedu je odnio Čeh Rauchfuss Marek iz Scott Cycling Teama, ispred Austrijanca Gehbauer Roberta i Slovenca Robija Kordeža iz MBK ORBEA teama.

Ovom utrkom završen je XC kup Hrvatske i dosta naporna sezona, ostaje još Parenzana maraton, Filipu UCI C1 utrka u Poljskoj, Trst...

Zvonimirove slike...

Rezultati...

Samobor - Dubrovnik, biciklom u dva dana

Written by Luka.

Donosimo čiste i netekanute dojmove našeg tajnika Zvonimira s njegovog pothvata...

Zvone1_small''Je ubijanje....al ne bi vjerovali da i to ima nekog gušta....ak si mazohist......da draž svemu.....gle ovu rutu nemreš voziti dionicama po cca 100 km....dosadno.....a i kaj bi delal cijeli dan.....
Pa nakom malog spavanca i uploudanja fotki... da i nešto napišem.....

Sama ideja nastala je za vrijeme povratka sa ture iz Iloka.....zašto ne otići i na jug Hrvatske...al u što kraćem roku...nakon što je isključena varijanta za jedan dan  , ostala je ova za dva dana.....
Lagane logističke pripreme počele su čeprkanjem po bikemapu.net, ovom forumu, bikeru.....da otprilike smislim neku "najbližu rutu"....i nakon više varijanti, ispala je ova....sastavljena od odprilike dva slična dana, koja su se na kraju pokazala različita, drugi dan puno teži, naravno.....
Budući da sam se sam upustio u ovu avanturu, sam polazak je ovisio o tome kak mi puhne, i puhnulo mi....vidjevši da postoji Samoborčekov bus koji polazi svaku večer u 22:00 iz Dubrovnika, na pamet mi je pala ideja da ga iskoristim za povrata, s obzirom da je godišnji opustošio novčanik, nije bilo previše vremena i novaca za uživanje....kako je isti autoprijevoznik sponzor kluba za DH utrku, sjetio sam se da bi ih trebalo žicat kartu, koja me je na kraju čekala.....ali samim time sam si nametnu i time limit za drugi dan, koji na kraju ipak nije prekoračen.....

Prvi dan : Skužio sam da na takve ture treba krenuti što ranije ujutro, odnosno po mrklom mraku, veći dio ove dionice sam vozio prije tri godine, tako da sam znao što me čeka, osim završnog uspona iz Gračaca prema Kninu....
Prolazni pljusak me budi malo poslije 1:00, a kako prije ovakvih vožnji i baš nešto ne spavam, to je bilo to....malo čeprkanje po vremenskim portalima, odluka pada, spremanje i polazak u 02:30....klasični uspon iz Samobora preko Galgova do stare karlovačke u Klinča Selu, vožnja u komadu kroz Jasku do Karlovca ( 04:00 )....prvo kraće zaustavljanje.....nastavak prema Slunju, moram priznati da vožnja noću ima posebnu draž, ali i malo je sablasna....a i koncentracija je povećana, čuvajte se pasa..... u komadu dolazim do Slunja taman u svitanje ( 06:30 ), pada prvo slikanje, obilazak pekarnice, dućana, lagani gablec i odmor....kazaljka pokazuje prijeđenih 100 km....
Zvone2_smallTada počinju " lagani " usponi prema Plitvičkim jezerima...slikanje, nastavak dalje....promet postaje gušći, oprez veći....spust u Korenicu oko 09:30, pozdrav sa medvjedima, koji su poprilično narasli od prije tri godine, kad su bili bebači......kratki predah, gablec, točenje vode....sunce dobiva borbu sa oblacima, i pokazuje se, što znači da počinje peći....
Iskreno nakon Korenice, meni jako dosadni i zamorni djelovi, malo gore, malo dole, i većinom ravno, asfalt se zagrijava, nigdje žive duše, priroda i nje nešto.....imam još zalihe tekućine, koja se cijelo vrijeme kretala oko cca 2,5 litre, tako da odlučujem malo riskirati i ispraviti pogrešku od zadnje vožnje, ne penjati se na Udbinu, nego se prešvercati brzom cestom koja vodi prema autoputu, kojih 5 kilometara, i onda standardno prema Bruvnu, i Gračacu.....
U Gračac stižem u 13:00, jako zadovoljan, slijedi sat i pol odmora, točenje goriva u sebe, sunce je zapeklo, sigurno preko 35 °, slijedi taj završni uspon prema Kninu.....napričali mi svašta o njemu....al nakraju i nije nešto, sa samo jednim kraćim stajanjem u hladu, uspijevam ga savladat....lijepi pogled na spust, slikanje, i juriš.....da ne bi sve bilo super, pobrnula se zadnja zračnica negdje na pola spusta, loša cesta ostavila je danak, bisage malo otežavaju zamjenu, al uspijevam, kako se običnom malom ručnom pumpom i ne može nešto nanapumpati guma, slijedi jako opreznih 30- tak kilometara prema Kninu, usput pitam dva vozača za nožnu pumpu za dopumpati na cca 5.5 bara....nemam sreće, u zaseocima Knina nema živog pesa....koma....
Al poslužila me do cilja, dolazak u 17:30, puno prije očekivanja, nalazim pumpu i par rezervnih zračnica, brzopotezne dvije žuje za nagradu, slikanje sa imenjakom...odlazak do " Tri lovca ", smještaja, za koji kasnije shvaćam zašto je bio samo 100 kuna, restoran je smješten uz cestu za Split, soba gleda prema cesti, nema spavanja....ne pomažu ni čepići. Tamo srećem jedinog biciklist taj dan, stariji majstor iz Austrije, veli da je 3 tjedna na godišnjem, pa se vozi malo, sam, vožnja taj dan mu je iznosila 80 km, nije mi se mogao načuditi....klopa i žuja u gradu, lagana regeneracija i nuspjeli pokušaj spavanja....
Po mojoj sigmi to je ovak bilo : 271 kilometar......11 sati 11 minuta čiste vožnje, što daje prosijek od 24,21 km/h, sa najvećom brzinom od 68,72 km/h ......bikemap kaže nekih 2410 metara uspona, valjda.....

Dan drugi : pokret u 03:30, a tak bi nastavio spavati.....odmah za start ospon od nekih 15 kilometara sa kraćim prekidima, mrak, pustoš, biježanje od par pasa....koma, kakav početak....oko 05:00 spuštam se u Vrliku, vožnja uz Peručko jezero, uz pogled na impresivnu Dinaru....taman sviće kod kraja jezera, pa slijedi fotka.....uz pjesmu "Usne vrele višnje" jurim kroz Hrvace....u Sinju sam u 06:30....pri veći odmor, gablec, tankanje, slikanje....počinje gust promet....nastavak prema Trilju, gdje se odvajam za Bisko, na prijevoju slikam Dinaru iza seba, Mosor ispred i Cetinu ispod.....cesta je prazna, usponi se izmjenju sa spustevima, koji završavaju u Blatu n/c na 70-tak metara nadmorske visine, u koji stižem oko 09:00....malo mjseto, jeftin dućan, super Zvone3_smallplaža na rijeci, kou iskorištavam za odmor i kupanje, uf što je hladna, al paše.....nakon odmora i prijašnjeg spusta, naravno slijedi uspon, sunce počinje peći ....uz kraće stanke u hladu penjem se u Šestanovac, gdje počinje impresivno Biokovo....slikanje i pogled u daljinu prema usponu....u Zagvozd stižem oko 11:30, zaliha vode ima još dovoljno, koje su na kraju jedva izdržale, jer prelaskom preko autoputa slijedi proboj usponom preko biokova tkz. Napoleonovim putem, sunce u svom najvećem izdanju, asfalt, uspon, psiha počinje raditi, ali i to izdržavam....zadovoljsto je kad se vidi spust prema Vrgorcu, koji nikako da dođe...nigdje ljudi, auta još manje, vrućina se nastavlja i napokon nailazim na izvor uz cestu, odmor, točenje vode....slijedi za mene iritantni uspon za Vrgorac, promet se pojačava, snaga opada....u Vrgorcu (14:00) odmor u hlau s još hladnijom žujom, naporan put počinje ostavljati posljedice, lagano padanje....al srećom slijedi spust prema Metkoviću, i ravniji dio pred samim gradom, odmor u birtiji, punjenje vode, i spremanje prema Opuzenu, puše jak vjetar, i to narav no u prsa, koji ubija u pojam, sa par zaustavljanja dolazim do Opuzena, nakon kojeg slijedi što drugo nego uspon, prema GP Klek i Neumu.....psihička i fizčka snaga je na izmaku, promet se iritantno pojačava, usponi i spustevi se izmjenjuju, čak mi je promaklo fotkanje prvog pogleda na more i Pelješac, koncentracija je u velikom padu....uspijevam se dovući do Neuma, opskrba u dućanu, kalkuliranje s vremenom za dolazak u Dubrovnik do potrebnih 22:00...biti će na knap. Slijedi izmjena zavoja, uspona , spusteva....svaki kilometar je ko godina, stvarno snaga na izmaku, stopala pucaju po šavovima....uspijevam slikati zalazak sunca, negdje kod Slanog, što znači da slijedi završnih 30-tak kilometara vožnje po mraku....gust promet, koncentracija na izmaku, više ni ne znam od kud mi snaga, uvala za uvalom....i napokon, spust na most, jedna fotka, 21:00.....brzi odlazak do autobusnog kolodvora, rastavljanje bajka, umivanje u WC-u, utov ar, piva....i odlazak natrag, i to 9- satni, mislim da me to više iscrpilo nego bajk , spavat u busu ne mogu, tak da je uslijedilo mrcvarenje uz povremena stajanja....pokušavam se prisjetiti puta za dole, al mozak ne funkcionira...dolazak u 07:00 u Zagreb, al dečki se peljaju do garaže u Samoboru, odmah mi je lakše kad vidim svoje brege....hvala puno Samoborčeku na sponzoriranju prijevoza natrag i Tomici Instruktoru na tehničkim stvarima, Zeki na bisagama.....

To je to.....ne pokušavajte to kod kuće....
Kaj dalje...''
 

 

Još jedan odličan MTB vikend u Samoboru

Written by Luka.

DH_3_smallProteklog vikenda u Samoboru je održana još jedna MTB utrka. Ovoga puta radilo se o najatraktivnijoj disciplini brdskog biciklizma - spustu. Na iznimno atraktivnoj stazi koja je počinjala iznad samoborskog Vidikovca, prolazila pored samog Starog grada te završavala atraktivnim skokom u ciljnoj areni na livadi na Vugrinšćaku, svoje su sposobnosti pokazali najbolji hrvatski i slovenski spustaši.

U subotu su cijeli dan na programu bili treninzi dok su u nedjelju na rasporedu bile kvalifikacije i finalna utrka. Kvalifikacije su započele u 11.00 sati i nakon njih najbolji senior bio je Boštjan Volf iz Slovenije dok je kod žena najbolja bila Černilogar Zarja također iz Slovenije.

Bero_smallU finalu koje je počelo u 14.00 sati natjecatelji su startali prema rezultatima iz kvalifikacija, i to od najsporijeg prema najbržem. Nakon završenog finala pobjedu je kod seniora odnio Boštjan Volf koji je spojio dvije potpuno identične vožnje sa razlikom od samo 12 stotinki. Nakon njega drugio je bio Miran Vauh a treći Vreček Kristijan, oboje iz Slovenije. Najbolji hrvatski senior bio je naš mladi devetnaestogodišnji samoborac Berislav Topol koji je zauzeo ukupno četvrto mjesto.

Kod juniora pobjedu je odnio Šišović Marko iz Biciklističkog kluba MTB Istra Pazin dok je drugi bio Fojkar Žan iz Slovenije, a treći Šangulin Robert iz zagrebačkog kluba Zlatni medvjed.

Kod djevojaka najbolja je bila Černilogar Zarja iz Slovenije ispred Filetin Kristine iz zagrebačke BK Kalorije i Radačić Andree također iz Hrvatske.

DH_2_smallNa žalost, zahtjevna staza bila je uzrok mnogim padovima od kojih su za natjecatelje dva bila vrlo teška i rezultirala su težim ozljedama. Na sreću sa oba natjecatelja će u skoroj budućnosti biti sve u redu. Osim natjecatelja, djelatnici Hrvatske gorske službe spašavanja imali su posla i sa jednim gledateljem kojeg je također bilo potrebno izvlačiti iz šume. Ovakve stvari su uobičajene za ovaj sport.

Zaključak i većine natjecatelja, i nas kao organizatora je da je ovo bio još jedan vrhunski sportski događaj u odličnoj organizaciji Brdsko biciklističkog kluba Šišmiš iz Samobora. Naravno, sve to nebi bilo moguće bez naših sponzora i gradskih institucija koje nas podržavaju i kojima se od srca zahvaljujemo. Pozdrav do iduće godine...

Rezultati...

Galerija slika 1   Galerija slika 2    Galerija slike 3    Galerija slika 4

Helmet Cam