Ne treba reći da je to već tradicionalno druženje, uz manje više standardnu postavu Šišmiša pridružili se i kolege iz „krvopijskog“ kluba „Krpelj“ (www.bbk-krpelj.com). Nekad popularna destinacija za shopping je postala redovita ruta za post ljetni đir biciklima uz probu vlastite snage i mogućnosti. Sve to uz vikend druženje i obilazak Istre.
Sedmero biciklista + jedna biciklistkinja je subotu 03.09.2011. u 4.00h krenulo sa trga u Samoboru prema Jastrebarskom. Iza nas pratnja u vidu osobnog vozila i kombija, sa osobnim stvarima, hranom i alatom. Da se „po jutru dan poznaje“, prema Jaski idemo preko Plješivice. Umjesto jutarnje kave, uspon za dobro jutro i buđenje! Tradicionalno je, mora se poštovat, a tko nemre to speljat, bolje da nejde dalje.
Pri samom spustu prvo pucanje gume koje se brzo sanira. Od Jastrebarskog nam se pridružuje i 9ti član iz Zagreba. Tu nas uz mrak prati gusta magla do samog Karlovca gdje stižemo u 6.00h. Pred „gradom na 4 rijeke“ ponovno problemi, kolega ostaje bez „zic štange“ – pukla.
Privremeno se sanira te krećemo prema Dugoj Resi gdje negdje oko 6.30h budimo gazdu lokalnog bike shopa „Golf-Aurora“ koji prije radnog vremena otvara dučan da bi nam pomogao oko rezervnih djelova (veliko hvala!).
Od Duge Rese nastavljamo kroz Vukovu Goricu prema Severinu na Kupi, kako se penjemo tako izlazi sunce a magla nestaje. Kratka pauza za doručak s nogu u Severinu, te nastavljamo dalje, prema Skradu. Kolona se malo rastegnula, na čelu dečki sa cestovnjacima te ih prati ostatak ekipa manje više na brdskim biciklima sa cestovnim gumama. Tu je ključni i psihološki trenutak vožnje, najduži dio uz manje više konstantan uspon gdje jedan član odustaje.
U Skradu ponovno kratka pauza, kostantan uspon je ostavio traga na svakom od nas. Ritam grupe je dobar te dolazimo prije planiranih 11.00h u Delnice gdje je jednosatna pauza za ručak. Nakon dobre okrijepe te istezanja, potpuno osvježeni u 12.00h nastavljamo prema Jelenju, sunce je već visoko te je sve toplije. Nakon sat vremena, već se spuštamo prema Grobničkom polju te idemo put Čavla odakle se penjemo prema Slovenskoj granici.
Nakon spusta, val topline, osjeti se blizina mora, a sunce je već dobrano ugrijalo kamen. Od Čavala, ponovno usponi prema Slovenskoj granici, trošimo sve više tekučine. Tu je grupa homogena, sve krize su manje više savladane te imamo odličan ritam. Približavamo se Rupi i GP Pasjak, već standardna okrjepa sa sokovima i hmeljnim napicima u obližnjem ugostiteljskom objektu. Još malo do granice pa „preskočiti“ Sloveniju.
Na prijelazu nema gužve, te slijedi lakši dio puta. Slovenija je relativno brza, manje više ravnica uz kratke uspone i spusteve gdje dižemo prosječnu brzinu puta koja je do sada iznosila oko 22 kmh (cestovnjacima nešto više). Kratka pauza na „granici“ sa Italijom te priprema za završni spust. Vozimo u grupi, te nakon pola sata dolazimo do samog centra gdje završava naša ruta, ali ne i druženje! Vidno zadovoljni, slijedi zajedničko slikanje i okprijepa svim raspoloživim tekućinama, nezna se broj ispijenih hektolitara tokom puta, svjedoći broj boca kojima punimo koševe za smeće.
Malo statistike: ukupno pređenih 255 km, sa preko 3000m uspona. Prosječna brzina oko 23.5 kmh (cestovnjaci 25 kmh+). 12999 Kcal potrošenih što je ekvivalent 24 hamburgera.
Ukrcani u kombije, već tradicionalno promašujemo izlaz iz Trsta te lokalnim i dužim putovima krećemo prema Istri, gdje kampiramo u Novoj Vasi kraj jame Baredine. Zahvaljujemo domaćinima na gostoprimstvu! Doživljaji tu ne prestaju, jer nekolicina biva prisilno probuđena i nenamjerno otuširana usred noći. Treba samo napomenuti da je bila vedra noć.
Drugi dan ostavljamo za obilazak Istre uz kupanac i kušanje delicija u Fužinama. Prvenstveno hvala logistici: Sunčici, Darku i Marinu, koji su nas pažljivo pratili te cijelo vrijeme opskrbljivali namirnicama. Hvala svima ostalima koji su na bilo koji način pomogli i podržali ekipu. Vidimo se ponovno do godine, vjerojatno u još većem broju!
Napisao: Hrvoje Vešligaj
Sudjelovali članovi:
